Kada nekome upućujemo kritiku, kada mu govorimo šta ne radi dobro, zapravo mu upućujemo zahtev da promeni ponašanje. Postoje razni načini da uputimo kritiku, ali nažalost, najveći broj nas to čini na pogrešne načine. Prva greška koju možemo napraviti je etiketiranje. To predstavlja preteranu generalizaciju o vrednosti osobe (sebe, drugog) na osnovu jednog aspekta (ponašanja, osobine, događaja). Mnogi od nas prelako pribegavamo ovoj strategiji, iako možda nismo toga svesni. Zašto to radimo? Zato što je to navika koju smo stekli rano u detinjstvu i nikada je nismo ispravili. Zato što je lakše (i brže) nekome reći “ti si sebičan/bezobziran/glup” nego objašnjavati na koji nas je način njegovo/njeno povredilo ili ugrozilo (odnosno, izbegavamo da stavimo sebe u ranjivu poziciju i prelazimo u napad) i zato što pogađa pravo u metu. Verovatno još i zato što imamo pogrešno uverenje da će to biti najefikasniji način da nateramo nekoga da se promeni. Druga greška je pribegavanje generalizacij